Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja
Iz teksta Sonje Leboš: “Razdoblje na kojem je težište izložbe Zagrebački velesajam: propaganda i publicitet 1956.-1970. epoha je vrhunca Hladnog rata, utrke u naoružanju i nadmetanja velikih sila (poglavito SAD i SSSR-a) u atomskom naoružanju. Tim velikim silama je bilo itekako stalo da domete svojih industrija izlože na Zagrebačkom velesajmu – neovisno o tome je li to Apollo 8 ili automat za sladoled, ratni avioni, ili pak uređaji za dubinsko bušenje – velike sile su se natjecale tko će se pokazati razvijenijom i moćnijom. Nije teško razumjeti zašto su SAD mahom osvajale srca posjetitelja Zagrebačkog velesajma: sladoled koji je curio s automata u savršeni oblik ili masni pečeni pilić koji se okretao na mehaničkom ražnju svakako su bili slasnija poslastica od parnih kotlova SSSR-a. U tom ekonomskom, političkom, militarističkom ali i kulturnom imperijalizmu, Zagrebački velesajam ne samo da se izvrsno snalazio, već je i sâm funkcionirao kao stameni samostalan prostorni komunikacijski dispozitiv, unutar kojeg se vršila intenzivna ekonomska, kulturološka, trgovinska ali i politička propaganda. Tako će se ovaj tekst pozabaviti s nekoliko studija slučaja koji govore o tome kako je Zagrebački velesajam sudjelovao u masovnoj propagandi u socijalističkom društvu. Dvije studije slučaja se odnose na medij televizije, koji se tada tek zahuktavao do svog punog potencijala i današnje posvemašnje ekranizacije ljudskog habitata, jedan na tisak, koji je zahvaljujući rotacijskim tehnikama u ono vrijeme dopirao do milijuna ljudi, a četvrti se odnosi na medij filma, koji je tijekom 1950-ih i 1960-ih doživljavao svoj apsolutni vrhunac, te do pojave televizije ponajviše utjecao na životne odabire, ali i ponašanje, stil, a time i individualni identitet. Sredinom 1950-ih glavno sredstvo državne audiovizualne propagande bile su Filmske novosti. No, u kolovozu 1956. Mario Fanelli stavlja čelnicima radiotelevizijske kuće na uvid plan „Organizacije eksperimentalnog TV studija TV Zagreb“. Nakon interne projekcije pokusnog kontrolnog programa iz Jurišićeve ulice, te odluke o prijenosu otvorenja Zagrebačkog velesajma južno od Save, dogovoreni su pokusi na toj novoj lokaciji. Za tu priliku kamere i nužni uređaji montirani su u malom paviljonu sagrađenom uz glavni ulaz (Ilustracija br.), a korišten je i jedan kran koji je na Velesajam stigao kao izložak. U to vrijeme u Zagrebu, Hrvatskoj ili Jugoslaviji nitko nije imao televizor, pa se prijenos pratio preko malobrojnih aparata u izlozima i u nekoliko kavana. Natpis „TV Studio Zagreb“ tako se prvi puta emitirao 7. rujna 1956., a nakon špice pojavila se slika s kamere na krovu.
Pročitaj više...Urbanologije obuhvaćaju aktivnosti UIII-a koje se odnose na istraživanja grada, urbaniteta, urbanizma, prostorne teorije, kao i na urbanu antropologiju i sociologiju te vizualnu antropologiju.
Pročitaj više...Osnovno pitanje koje postavlja projekt Retropolis jest: jesu li bolje budućnosti čovječanstva anticipirane u 20. stoljeću izgubljene? U vrlo konkretnom slučaju, kroz projekt se sondira vrijeme u kojem se istovremeno artikuliraju nacrti boljeg i pravednijeg društva i otpor konzervativnim silama koje dijele ljude prema rasama ili nacijama. Moderni Zagreb nastaje 1930-ih, projicira se i preko Save (i danas Novi Zagreb) u krilu novoosnovanog Građevnog ureda, dok gradom i zemljom kolaju progresivne ideje napretka Radničke komore Božidara Adžije i Škole narodnog zdravlja Andrije Štampara, umjetnička stremljenja konstruktivizma i zenitizma, te brojne radničke i ženske novine. U to vrijeme formiraju se znakoviti manifesti za budućnost čije su ideje relevantne i danas: pravo na jednakost među ljudima, pravo na rad, stan i zdravlje, pravo na umjetničke slobode i slobodu govora, ukratko – pravo na grad. Aktualni i u doba antropocena, ti manifesti predstavljaju mentalne, emotivne i imaginativne repertoare koji snažno transformiraju svakodnevicu, dizajn postaje alat društvenog napretka, a umjetnost je ontološki povezana s humanističkim i prirodnim znanostima i tehnologijom.
Pročitaj više...Projektom "Koraci grada" otvorena je nova faza u urbanološkim istraživanjima kojima se udruga bavi. Uvođenjem teorijskog presjecišta dvostruke ontologije odnosa između modernosti filma i grada, nastala je i prva hrvatska teorijska čitanka unutar tog pravca. Kroz projekt "Koraci grada: NOVI NOVI ZAGREB" fokus ostaje na Ulici grada Vukovara, te se uspoređuje, lefebvrijanskim jezikom rečeno, "življeno iskustvo" s tek djelomičnom izvedbom "koncepta" centra grada, ali se istovremeno fokus širi na rezidencijalni dio Zagreba kojeg i 65 godina nakon početka njegove gradnje zovemo Novim, kao i na negativnu posljedicu modernističkog zoniranja - i danas izoliranu (post)industrijsku zonu Žitnjak u čijem se srcu nalazi umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak. Što se događalo s umjetničkom zajednicom od razdoblja socijalističkog modernizma do danas, od umjetničkih ateljea u centru grada te njihovog planiranja u novogradnjama tijekom 1950-ih i 1960-ih do današnje marginalizacije u industrijskoj zoni, jedno je od glavnih pitanja kojima se projekt bavi, dok je aktivistički cilj zaštita urbanog koncepta Ulice grada Vukovara te Novog Zagreba.
Pročitaj više...Predavanje i noćna šetnja arhitektice Armine Pilav
Pročitaj više...Današnja Avenija grada Vukovara metaforički je i fizički poligon socijalističkog modernizma na kojem je počela izgradnja Zagreba nakon 2. svjetskog rata. 1957. godine, tada Avenija proleterskih brigada bila je i mjestom na kojem su se snimali propagandni filmovi o modernom gradu u nastajanju.
Pročitaj više...U 2012. u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom u Zagrebu, ArchitekturZentrum Wien i JUSP-Jasenovac, a u ko-kustoskoj interpretaciji Ivana Ristića i Sonje Leboš te uz najljubazniju i velikodušnu pomoc gđe Ksenije Bogdanovic, priredjena je u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu izložba "Bogdan Bogdanović-Ukleti neimar", prva posthumna izložba u Hrvatskoj o velikom neimaru jugoslavenskog protomodernizma koji je republiku-koja-to-tek-treba-postati zadužio ostavštinom niza spomenika i spomen-cjelina, uključivši i primjerke njegovih knjiga iz osobne ostavštine.
Pročitaj više...Mnemosyne je projekt koji započinje 2009. godine kao autorski koncept kulturne i urbane antropologinje, kustosice i istraživačice Sonje Leboš. Tijekom 2010. godine, uz podršku Evropske komisije i programa Evropa za građane - European Remembrance, projekt Mnemosyne. Theatre of Memories-Phase 1: Getting Together obuhvatio je niz aktivnosti u Zagrebu i Pragu. Katalog projekta dostupan je ovdje, a možete poslušati i dio glazbene interpretacije u izvedbi Manje Ristić. U suradnji s organizacijom multimedijalnih umjetnika Auropolis te uz izniman angažman Manje Ristić i podršku Grada Beograda i Centra za kulturnu dekontaminaciju, izvedene su dvije predstave Kazalište sjećanja, u kazalištu "Vuk Karadžić" i u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu.
Pročitaj više...