"Je li to uopće film?"

Valie EXPORT, Mihovil Pansini
03. 10. 2023. - 07. 10. 2023.
Art radionica Lazareti Dubrovnik, Kino Centra za kulturu Korčula, Kino klub Split
Je li ovo uopće film?”
Prošireni film kao kino-akcija: višeslojnost geste u novomedijskoj umjetnosti celuloida

Filmski program: VALIE EXPORT i Mihovil Pansini
Izbor filmskog programa i uvodno predavanje (na hrvatskom):
Petra Belc Krnjaić
Q&A sesija s Geraldom Weberom, na engleskom (sixpack films)
Moderatorica: Sonja Leboš

Ulaz slobodan

Dubrovnik, 3. listopada 2023.
20 h
Kino Karantena
Art Radionica Lazareti, Ul. Frana Supila 8

Korčula, 5. listopada 2023.
Ovaj program u Korčuli je prva edicija manifestacije "Pansinijevi dani".
19 h
Kino Centra za kulturu Korčula, Obala korčulanskih brodograditelja

Split, 7. listopada 2023.
20 h
Kino klub Split
MKC Split, Ulica slobode 28

Programi "Je li ovo uopće film?" provode se u okviru programa Clubture-HR programska razmjena i suradnja uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Zaklade Kultura nova, Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva kroz program Centri znanja.

Partneri turneje ovog filmskog programa su Art radionica Lazareti (Dubrovnik), Centar za kulturu Korčula, Gradska knjižnica „Ivan Vidali“ (Korčula), Kino klub Split, te filmska kuća sixpackfilms iz Beča.

Sponzorstvo u Korčuli: Aminess hoteli
“Nije film medij pomoću kojeg se autor mora izraziti. Još ga uvijek nismo potpuno oslobodili“, rekao je Mihovil Pansini 1963. godine na Savjetovanju o eksperimentalnom filmu u zagrebačkom SC-u, teoretizirajući antifilm svojim radovima Scusa Signorina, Dvorište i K3 ili čisto nebo bez oblaka (1963). Deset godina kasnije austrijska umjetnica VALIE EXPORT snima svoj teorijski film Adjungierte Dislokationen (1973), čija forma kao da se temelji na predlošku iznesenom u Knjizi GEFF-a (1963/67), ulazeći tako i u nehotičan dijalog s Pansinijevim idejama o primjeni filmske tehnologije u znanstveno-istraživačkom kontekstu. Kamera ovdje više nije sredstvo izražavanja već je, zajedno s tijelom, dispozitiv koji autorima omogućuje da misle vizualno – da misle kameru (dakle o kameri), i kroz kameru. Komparativna analiza filmova Scusa Signorina i Adjungierte Dislokationen poslužiti će kao uvod u nekoliko istraživačkih cjelina koje povezuju ovo dvoje autora, a koje (1) se kreću oko odnosa bioloških i mehaničkih elemenata u konstrukciji filmske stvarnosti, vremena i prostora; (2) postuliraju kategoriju proširenog i mašinskog filma kao alata-metode za razmišljanje; (3) promišljaju pojedine aspekte austrijskog i jugoslavenskog eksperimentalnog filma kao važnih povijesnih (neo)avangardnih procesa.
 
Petra Belc
 
 
Filmski program

VALIE EXPORT (26')

Selbstportrait mit Kopf (Autoportret s glavom), 1967, 4'
Interrupted line (Prekinuta linija), 1971-72, 6'
Raumsehen und Raumhören (Prostor-Gledanje, Prostor-Slušanje), 1973-74, 6'
Adjungierte Dislokationen (Spojene dislokacije), 1973, 10'
 
Mihovil Pansini (26')
Piove, 1959, 6'
Scusa Signorina, 1963, 5'
K3 ili čisto nebo bez oblaka, 1963, 3'
Dvorište, 1963, 12'

 

O autorima


VALIE EXPORT je rođena kao Waltraud Lehner 1940. godine u Linzu, gdje je pohađala Školu za umjetnost i obrt. Diplomirala je na Higher Technical Institute for Education and Experimentation (HBLVA)  u području tekstilne industrije 1964. godine u Beču. Od 1967. koristi ime VALIE EXPORT, kao umjetnički koncept i logo. Djeluje u širokom rasponu medija a pažnju je privukla 1960-ih i ’70-ih svojim akcijama u javnom prostoru koje pripadaju hibridnom polju performansa i medijske umjetnosti a koje je oblikovano iz feminističke perspektive.
Suosnivačica je Austrian Filmmakers Cooperative, te je sudjelovala na brojnim filmskim I video festivalima širom svijeta. Svoje radove predstavljala je na brojnim internacionalnim izložbama, uključujući i Venecijanski bijenale (1980) i documenta (1977). U 1970-ima započinje i svoje kustoske aktivnosti, s fokusom na feminizam i medijsku umjetnost. Nadalje, podučavala je na institucijama poput Art Institute (San Francisco), University of Wisconsin (Milwaukee/USA), i Berlin University of the Arts. Do 2005. VALIE EXPORT bila je profesorica na odjelu za multimediju i performans na Umjetničkoj akademiji u Kölnu. Godine 2009. bila je su-izbornica za Austrijski paviljon na Venecijanskom bijenalu. Za svoj dosadašnji rad, VALIE EXPORT je bila višestruko odlikovana i nagrađivana, uključujući  Nagradu Max Beckmann Prize iz 2022. te Visoko odličje časti sa zvijezdom Republike Austrije. Nagradom Roswitha Haftmann iz 2019. prepoznata su njena izvanredna postignuća u domeni vizualnih umjetnosti, a tu su i Nagrada za životno djelo (Lebenswerk-Preis) Federalnog Ministarstva Austrije za obrazovanje i ženska pitanja, kao i Zlatno odličje časti Grada iz 2015., potom Yoko Ono Lennon Courage Award for the Arts (2014., zajedno s Laurie Anderson, Marianne Faithfull i Gustavom Metzgerom), zatim Austrijsko odličje za umjetnost i znanost (2005), nagrade Alfred Kubin (2000), Oskar Kokoschka (2000) i Gustav Klimt (1998).
VALIE EXPORT živi i radi u Beču.
(preuzeto sa https://www.valieexportcenter.at)
Za više informacija o VALIE EXPORT vidjeti: www.valieexport.at


Mihovil Pansini
Mihovil Pansini je hrvatski filmski redatelj i liječnik (Korčula, 29. V. 1926 – Zagreb, 13. V. 2015). Diplomirao medicinu u Zagrebu (1953), specijalizirao otorinolaringologiju (1960). Djelovao je na Odjelu (poslije Klinici) za otorinolaringologiju zagrebačke bolnice »Sestre milosrdnice«, bio profesor na Medicinskom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Debitirao amaterskim filmom Gospodin doktor (1953), djelovao u Kinoklubu Zagreb neprekidno iskazujući sklonost prema naturalističkim zabilježbama (npr. Osuđen, 1954), ali, osobito kao zagovornik tzv. antifilma, i filmskom eksperimentiranju koje se očituje u eliminaciji većine filmskih izražajnih konvencija, psihologijskih stereotipa te u zaziranju od licemjernih svjetonazornih zasada. Izdvajaju se filmovi Piove (1958), u kojem rabi izobličenja slike, Siesta (1958), Dvorište (1963) i Zahod (1963), u kojima se služi pretežito metodom fiksacije određenog ambijenta i postupcima strukturalnoga filma, Scusa signorina (1963), traženje na području poetike slučajnosti, te estetički najradikalniji, apstraktni K-3, ili čisto nebo bez oblaka (1963). Začetnik je i glavni teoretičar GEFF-a, a za svoje kreativno neprofesijsko djelovanje dobio je zvanje majstora amaterskoga filma. (Izvor: Hrvatska enciklopedija).

Petra Belc doktorirala je iz polja eksperimentalnog filma (tema Poetika jugoslavenskog eksperimentalnog filma 1960-ih i 1970-ih) na Katedri za filmologiju pri Odsjeku za Komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prethodno je završila Obrazovni program Centra za ženske studije u Zagrebu, i studij filozofije i komparativne religije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Niz godina radila je kao montažerka i producentica filmskih i televizijskih najava i promocije TV programa. Istražuje polja feminizma, suvremene umjetnosti, eksperimentalnog filma te arhiviranja i prezervacije substandardnih filmskih formata. Volontira u Odsjeku za očuvanje baštine Kinokluba Zagreb.


Sonja Leboš
Dr.sc. Sonja Leboš obranila je doktorsku disertaciju naslova “Grad na filmu, film u gradu: Zagreb 1941.-1991., kulturno-antropološka perspektiva” u studenom 2022. godine. Diplomirana kulturalna antropologinja te hispanistica, ekspert za kulturni turizam, likovna pedagoginja, studirala je i scenografiju i arhitekturu u Pragu i Zagrebu. Njene aktivnosti kreću se u području kulturalnih i urbanih studija, obrazovanja i produkcije u kulturi i umjetnosti, vizualne i urbane antropologije te analize diskursa, a kustosko-umjetničko i znanstveno djelovanje u području javnog kulturnog rada na međama narativnog urbanizma i vizualnih umjetnosti, dizajna, teorije i prakse performativnosti, filma i novih medija.

 

Gerald Weber

Gerald Weber jedan je od ključnih ljudi produkcijsko-distribucijske kuće sixpack films iz Beča, koja je osnovana sa zadaćom promocije austrijskog eksperimentalnog filma.