SVAKO UZIMANJE ALATA U RUKE ČIN JE POŠTENJA
Kustosica: Sonja Leboš
Umjetnička akcija provodi se u suradnji s korčulanskom udrugom KAP.
Potpora: Grad Korčula, Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb - ured za kulturu i civilno društvo
Sa škvera je odzvanjala lupa čekića, koji su sagradili
nebrojeno brodova ...
"Neki govore da bez brodogradnje
Korčula ne bi bila Korčula,
da sve što ima u Korčuli,
Korčula zahvaljuje brodogradnji ... “
Pozivamo Vas da dođete na mjesto starog korčulanskog škvara, majstora Vicka Sesse, na današnjem spomeniku Bernarda Bernardija i donesete svoje čekiće !
S K U P LJ A M O Č E K I Ć E !!!
Simbolično ćemo zakucavati imena korčulanskih brodograditelja na daske s istezališta i odbačenih brodova ...
Nastavit ćemo skupljati čekiće sve do dana Sv. Nikole (6. prosinca 2023.) potom ih instalirati u site-specific instalaciju “ZAZIV MUZEJU KORČULANSKE BRODOGRADNJE”, također na mjestu starog korčulanskog škvara.
Dajući čekić, sudjelujete u umjetničkoj akciji i instalaciji koja zaziva budući Muzej Korčulanske brodogradnje ... za početak uzimajući alat u ruke ... čekić.
Dok smo i dalje u procesu istraživanja BRODI/ONA “Bila je jedna..”, istraživanja i mapiranja korčulanskih morskih i pomorskih žena kroz povijest do danas, skupljanja dasaka sa raspadnutih drvenih brodova od kojih će umjetnica sagraditi devetu brodicu flote BRODI/ONA
u čast korčulanskoj heroini, što će rezultirati izložbom i porinućem u 2024. godini.
Umjetnica Matea Šabić Sabljić, u suradnji s kustosicom i kulturnom antropologinjom Sonjom Leboš (UIII), i korčulanskom udrugom KAP, u međuvremenu želi zazvati slavnu korčulansku brodograditeljsku prošlost...
Kao što znamo, na otoku se kroz stotine godina vrijedno i nadasve kvalitetno gradilo brodove, na stotine brodograditelja, kalafata, različitih majstora i radnika je naraštajima živjelo brodogradnju, punih osam stotina godina (od prvog zapisa, ali zapravo i puno više) gradilo brodove, do četrdeset metarskih jedrenjaka 19-og stoljeća, i malih ribarskih brodova iznimnih maritimnih sposobnosti 20.stoljeća, te industrijske proizvodnje korčulanskih škverova: Korčula, Ivan Cetinić, Inkobrod, Leda ...
Korčulanski meštri su bili nadaleko cijenjeni kvalitetom svoga rada, od njih su brodove
naručivali Dubrovačka republika, Mletačko carstvo, Pelješko pomorsko društvo i mnogi drugi,
a tijekom 19. st. korčulanska brodogradilišta su pokrivala i do 80% ukupne tonaže brodova
proizvedenih na Jadranu. Glas o kvaliteti njihovog rada je bio nadaleko poznat.
Organizirani u škvarove i brodograditeljske radionice sagradili su na tisuće brodova
kroz stoljeća. Svoje znanje su nesebično prenosili dalje.
Sve do 1960-ih godina 20. st., na starom korčulanskom škvaru:
"U sjeni starih korčulanskih zidina radio je stari meštar, Vicko Sessa,
njegove žuljave ruke su za četrdeset godina rada izgradile oko 700 drvenih brodica,
raznih tipova i veličina.. Poznatu narodnu izreku, da je u radu spas
ispisao je na gredi brodogradilišta..."
* (Korčulanski refreni – Boro Kamić, 1956.)
Međutim, slavna brodograditeljska prošlost - rad, znanje, vještina, koji su bili sastavni dio svakodnevnice otoka kroz stoljeća pa sve do kraja prošlog tisućljeća, izgubili su se ...
Nestale su majstorske radionice, pa škverovi ... pa i majstori ...
Umjetničkom akcijom skupljanja čekića, okupljanja na starom korčulanskom škvaru majstora Vicka Sesse, agitaciju Vlade Marteka:
"Svako uzimanje pisaljke u ruku, čin je poštenja" parafraziramo u
"Svako uzimanje alata u ruke, čin je poštenja", te počinjemo
sakupljanjem najosnovnijeg alata: čekića, simbola izgradnje,
čekića koji su gradili građevine i brodove starih slavnih korčulanskih brodograditelja.
Potom ćemo na Dan Sv. Nikole 06.12.2023. čekiće instalirati u site-specific instalaciju
"ZAZIV MUZEJU KORČULANSKE BRODOGRADNJE".
Zazivamo sve te davne meštre i meštrice, zazivamo sve buduće meštre i meštrice, da uzmu alat u ruke, barem simbolički za početak, i svojim rukama krenu graditi ... Želimo "uškvariti" značaj korčulanskih škvarova ... kolektivna memorija izgradnje tisuća brodova je zapisana u rukama ... treba se prisjetit ... zakucat brokvu po brokvu ... dasku po dasku ... brod po brod .... značaj korčulanske brodogradnje uokviriti, “uškvariti” Muzejom oko kojeg će se stvarati novi brodovi i novi meštri ... meštar po meštar ... meštrica po meštrica ...
"Svako uzimanje alata u ruke, čin je poštenja"
Kako je bilo tijekom umjetničke akcije, pogledajte ovdje ili u nšoj galeriji.
O autoru
Matea Šabić Sabljić
Rođena u Splitu, 7.12.1982., odrasla u Trogiru. Godine 2012. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za animirani film i nove medije (mentorica: Nicole Hewitt). Živi u Zagrebu, ponekad i u Dubrovniku. kako kaže: "Kroz svoj umjetnički rad često intervenira u javne prostore, želeći djelovati u i kroz grad, ”ispisivati grad”, koristiti ga kao medij, kao mjesto (slučajnih) susreta, dijaloga, interakcije umjetnosti i svakodnevnice u opoziciji sa stvarnošću zasićenom funkcionalnom i potrošačkom ikonografijom suvremenog društva, ponekad se i kamuflirajući u njen jezik ili medij, sa svrhom da pokušam uspostaviti, ispitati ili isprobati komunikaciju kroz poetsku gestu medijskih transformacija i jezičnih kodova, eksperiment ka otvaranju prema svijetu koji dijelim s drugima, kao “čežnju za (estetiziranim) dijalogom”.
Uglavnom kreiram interaktivne multimedijalne instalacije kojima istražujem prostor između: jezika, znaka, pisma, komunikacije, vremena, odnosa : starih i novih medija, svjetla i mraka, kretanja i mirovanja.., zvuka i tišine, intimnog i javnog, putovanja i stajanja., Povodim se estetskim, poetskim, ekološkim, interaktivnim, socijalno osviještenim, socijalno angažiranim, samoodrživim, i “sam svoj majstor” principima. Istražujem prostore i granice između prirode, umjetnosti i robe. U posljednjim ciklusima, na tankoj liniji umjetničkog i praktičnog g/radim osobne minijaturne Utopijske eksperimente kroz različite medije, šireći granice multimedijalne umjetničke prakse pjesničkim-poduzetništvom i konceptualnim-obrtništvom. Uklapam ih/se u okoliš, u ekosustav, čak i u/iz čahura gradova.“
