Ovogodišnji filmski program Pansinijevih dana započinje nekoliko istraživačkih putanji koje će se s vremenom širiti, produbljivati i nadograđivati. U njihovom su središtu filmovi i filmsko-teorijska misao Mihovila Pansinija, jednoga od prvih avangardnih redatelja druge Jugoslavije, ujedno i jednoga od najranijih jugoslavenskih i hrvatskih teoretičara filma koji je ovom mediju pristupao filmološki jedinstveno, autentično i cjelovito. U svojim je tekstovima Pansini kroz ljubav prema filmu ujedno i pokazivao svoj odnos prema svijetu, slijedeći u tome bliske težnje francuskog filmskog kritičara Serga Daneyja. Pored svoje službene karijere liječnika, profesora i dugogodišnjeg znanstvenog savjetnika u zagrebačkoj Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Pansini je kroz svoje tekstove na neki način nastavio sa svojim redateljskim radom. Iako je zadnji film snimio 1963. godine, strastvena ljubav prema mediju pokrenute slike nastavila se kroz tekstove u kojima je Pansini spajao filmske metode, znanost i umjetnost, često koristeći stručna znanja kako bi govorio o onome neizrecivom što okružuje čovjeka – osjećajima, duši, ljubavi i vjeri. Radi se o 50 tekstova koji su nastali početkom 2000-ih godina, objavljivanih na stranicama SUVAG-a (2001-2004) i Hrvatskog filmskog saveza (2004-2011), koji tek čekaju svoju sistematizaciju i tumačenje. Kroz četiri ovogodišnja filmska programa – dva dugometražna igrana filma i dvadeset kratkih eksperimentalnih radova – predstavit ćemo povijesnu i suvremenu produkciju kinoklubova Zagreb i Split, otvoriti neistraženo polje Pansinijevih tekstualnih razmišljanja o nezavisnim suvremenim filmovima, i kroz njih povratno pogledati u filmove samoga Mihovila Pansinija. Kao gost programa pridružit će nam se Zorko Sirotić, zagrebački dokumentarist, eksperimentalist i član današnjeg Kinokluba Zagreb, koji svojim radom nastavlja odražavati "oslobađajući idiotizam" pansinijevskog KKZ-a 1960-ih godina, donoseći u suvremeni filmski krajolik autentična filmska istraživanja, najčešće moguća jedino u sigurnim i neinhibiranim okvirima filmskog amaterizma.

Petra Belc

Srijeda, 2. listopada, 2024.

18 h

Ovaj popodnevni blok nastavlja se na istraživanja odnosa tijela, prostora i kamere, koja smo tematizirali na prvim Pansinijevim danima kroz povezivanje rada Valie EXPORT i Mihovila Pansinija. U filmu Body Trail, koji je istovremeno i urbana intervencija, Michael Palm i koreograf Willi Dorner poigravaju se često prisutnom filmskom temom jezovitosti prostora. Dva filma doajena Kinokluba Split, Ante Verzottija, fokusiraju se na ljudska tijela u konkretnom okružju Splita, istovremeno ih povezujući sa slikama cijelog Mediterana – njegove statičnosti i njegove mijene. Na Verzottijev film Danas organski se nadovezuje film Čistine Renate Ruić, također članice Kinokluba Split iz vremena kada žene postaju prisutnije u radu kluba, dok se Dušan Tasić svojim filmom Eksproprirani kompleks približava dijagnozi stanja eksploatiranog prostora Mediterana u suvremenosti.

Uvod: Sonja Leboš

Body Trail (8’)

Michael Palm, Willi Dorner, produkcija: sixpackfilm, 2008.

Danas…? (7')

Ante Verzotti, produkcija: Kinoklub Split, 1965.

Čistine (2'38'')

Renata Ruić, produkcija: Kinoklub Split, 1989.

Jukebox (6'40'')

Ante Verzotti, produkcija: Kinoklub Split, 1966.

Eksproprirani kompleks (10')

Dušan Tasić, produkcija: Kinoklub Split, 1975.

20h

Tako je, na primjer, Kino-klub Zagreb u davno doba, vjerojatno dijelom i danas, bio utočište slobode, ili manje patetično, sklonište bjegunaca od građanskih obveza, obiteljskih, školskih, profesionalnih, društvenih i svih ostalih. U ono doba neka vrsta narkomanije. Kao u Idiotima. Svatko se mogao pitati jesam li dostatno "unutarnji idiot" i društveno nekoristan. – Mihovil Pansini, 2006.

Večernji program započinje istraživanje nezavisne filmske produkcije 21. stoljeća, koju je Mihovil Pansini pratio i tekstualno komentirao. Na tragu teksta posvećenog Idiotima Larsa von Triera – danske dramske komedije koja prati grupu društvenih samoizopćenika, nalazeći utočište u simulaciji nesputanog idiotizma – promatrat ćemo Pansinijev film iz antifilmsko-teorijske trilogije, K3 – dvominutnu "praznu" sliku koja do tog trenutka nikada nije bila toliko teorijski "puna".

Uvod: Petra Belc

K3 ili čisto nebo bez oblaka (2'45'')

Mihovil Pansini, produkcija: Kinoklub Zagreb, 1963

Idioti (114')

Lars von Trier, produkcija: Arte, Canal+, Danmarks Radio, Nordisk Film- & TV-Fond, Scanbox Entertainment, Zentropa Entertainments2 ApS, Zweites Deutsches Fernsehen, 1998.

Četvrtak, 3. listopada, 2024.

18 h

Zorko Sirotić i Petra Belc predstavljaju KKZ

Iako današnji Kinoklub Zagreb od onoga povijesnoga dijeli preko pola stoljeća, duh djevičanskog mikroba među njegovim je članstvom i dalje vrlo živ. Zagrebački redatelj i kinoklupski amater Zorko Sirotić predstavit će nam kroz ovaj filmski program svoj rad i djelovanje suvremenog KKZ-a, čiji autori iznova potvrđuju povijesne okvire jugoslavenskog amaterskog filma. Sve do danas KKZ je nastavio biti "utočište slobode", neopterećeno logikama tržišta i teorije umjetnosti, suvereno izbjegavajući sve zamke urbane blaziranosti. Od suvremenog strukturalizma Dalije Dozet i Mire Manojlovića, preko matematičkih istraživanja filma Tomislava Šobana i Mateje Zidarić, sve do preispitivanja teorijskih koncepata Ive Gavrilović i Sunčice Veldić, program zaokružuju samosvojne poetike Nevena Dužanca i samog Sirotića. Nakon filmskog programa ostanite u kratkom razgovoru s autorom.

Uvod: Petra Belc

The Awakening of Jacob (7'40'')

Zorko Sirotić, 2019.

Frame Fragmenti (2')

Dalija Dozet, 2018.

Charlie volim te (5'25'')

Miro Manojlović, 2012.

Turist (12'38'')

Tom Šoban, 2023.

Nepovrat (4'55')

Mateja Zidarić, 2018.

Višak popušim sam (10')

Zorko Sirotić, 2015.

Soba s pogledom ili razmišljanje u slikama (10'1'')

Iva Gavrilović, 2021.

Precijenjena dramaturgija (20'42'')

Sunčica Veldić, 2017.

Moj galebe (1'20'')

Neven Dužanec, 2003.

20h

"Usporedba filma sa zemaljskim rajem samo je jarmuschevska šala, nježna ironija na Sjedinjene Države, a suština je biblijski veličanstvena, govori o ljudima bačenima u svijet, o čovječanstvu proisteklom od Adama i Eve, koje nikad nije i ne će živjeti u raju, o nedaćama i veličini običnosti" zapisao je Mihovil Pansini 2006. godine o ovom ranom filmu američkog nezavisnog redatelja Jima Jarmuscha. Troje protagonista filma Čudnije od raja kroz duge kadrove ovoga crno-bijelog filma tumara "obećanom" zemljom u potrazi za smislom, evocirajući mrtvo vrijeme Pansinijeve Sieste. Može li se uopće povezati ozbiljnost egzistencijalnog minimalizma Sieste s komikom tragedije unutarnjeg i vanjskog egzila Jarmuschevog raja, i što nam nudi ovo komparativno gledanje?

Uvod: Petra Belc

Siesta (6'15'')

Mihovil Pansini, produkcija: Kinoklub Zagreb,1958.

Čudnije od raja (89')

Jim Jarmusch, produkcija: Cinesthesia Productions Inc., 1984.